Kolekcija: Biseri

Prirodni biser nastaje kada strano tijelo, najčešće zrnce pijeska, uđe unutar školjke bisernice i ne može se izbaciti. Školjka počinje lučiti svoj sedef, sloj po sloj, oko stranog tijela. Struktura prirodnog bisera gledano u presjeku pokazuje niz kocentričnih prstenova koji se pružaju sve do centra. Kultivirani biseri se formiraju na isti način samo što se strano tijelo, obično mala plastična kuglica ručno umetne, a nakon toga čovjek ostavlja školjci da napravi čudo. Školjke se stavljaju u vodu sa kontroliranom temperaturom i ostalim uvjetima. Periodično se vade kako bi se očistile od algi i ostalih vodenih parazita. Nakon određenog vremena koje varira od školjke do školjke biseri su napravljeni. Kod kultuviranih bisera razlikujemo morske koji su najčešće pravilniji okrugli i samim time uglavnom vrijedniji i riječni tj. slatkovodni koji su uglavnom nepravilni i u odnosu na morske jeftiniji. Slatkovodne bisere karekterizira velika paleta veličina, boja, oblika. Najčešće ih možete prepoznati po njihovom "jajastom" obliku.

Glavni proizvođači slatkovodnih bisera su Japan i Kina. Zbog relativno niske cijene slatkovodni biseri su vrlo popularni i svima dostupni. Iako im je tvrdoća po Moshovoj skali između 2,5 i 4,5, biseri su iznimno kompaktni i nisu lako lomljivi. Upotrebljavaju se za ukras i nakit, a cjene se po težini (veličini), boji, obliku i sjaju. Najpoznatiji morski uzgojeni biseri dolaze od tipa školjki-bisernica koje se zovu Akoya (Pinctada Fucata) u Japanu. Proizvodni ciklus traje 2-3 godine, promjera su od 2 do 10 mm, boje bijele do blijedo žute. Farme bisera za Akoya školjke nalaze se u zaklonjenim zaljevima duž jugozapadnih djelova Japana. Kao i kod većine drugih dragih kamena i bisere treba čuvati od utjecaja parfema, kozmetike, šampona isl. Zato ih je preporučljivo nakon svakog nošenja obrisati mekom tkaninom. Kada se ne nose, dobro ih je čuvati u kutiji za nakit obloženoj satenom ili u mekoj baršunastoj vrećici. Ne držite ih zajedno sa zlatnim ili dijamantnim nakitom. Redovno ih čistite mekom vlažnom krpom. Druga važna stvar koju treba imati na umu, kada se nosi biserna ogrlica je ta, da se kiselina u parfemima i kozmetici, kada se stalno koriste, može cijediti na konac na koji je ogrlica nanizana i tako ga oslabiti. Zato se preporučuje kod učestaloga nošenja otprilike jednom godišnje dati ogrlicu na ponovno nizanje za slučaj da je konac oslabio. Za nizanje biserne ogrlice obično se koristi svileni konac. Još jedna stvar koju treba zapamtiti, a to je: što je bolja kvaliteta bisera ogrlice, to se veća pažnja posvećuje nizanju i vezivanju čvorova između pojedinih bisera. Svrha čvorova je da se spriječi rasipanje i gubljenje bisera u slučaju da konac pukne. Čvorovi služe i za to da se spriječi međusobno habanje zrna bisera.